Krešimir Pleše - Topografija
 

kontakt: kresimir.plese2@vu.t-com.hr ili kplese@vip.hr

 

Početna stranica (Home)

Topografija:

1. Orijentacija:
-Pojam orijentacije

-Zemljopisna orijentacija pomoću nebeskih tijela i znakova na terenu

2. Teren:
-Pojam terena
-Karakteristike terena
-Vrste terena

3. Mjerenje i procjenjivanje
-
Jednostavni načini mjerenja i određivanja udaljenosti na zemljištu
-
Mjerenje ostalih veličina

4. Kompas
-
Pravci
-Azimut
-
Vrste kompasa
-Mjerenje i određivanje azimuta na terenu

5. Pomoćna sredstva topografske orijentacije
-
Vodiči
-
Zemljovidi
-Mjerilo
-Projekcije
-Koordinatne mreže
-Kartografski prikaz terena
-Elementi okvira zemljovida
-Podjela zemljovida na listove

6. Mjerenje na zemljovidu
-
Mjerenje dužina

-
Mjerenje azimuta na zemljovidu
-Mjerenje visina na zemljovidu
-
Ucrtavanje točaka na zemljovidu

7. Kretanje s kompasom i zemljovidom
-Orijentacija zemljovida
-
Određivanje stojne točke
-Kretanje po terenu

8. Otežani uvjeti
-
Kraški teren
-Uvjeti smanjene vidljivosti i noćna orijentacija
-Orijentacija po snijegu

9. Pravila kretanja po terenu
-
Kretanje pojedinca i grupe
-Noćenje na kretanju

10. Gubljenje na terenu
-
Opasnosti
-Predostrožnost
-Gubljenje
-Odlučivanje
-Poziv u pomoć
-Za kraj

11. Natjecanja i transverzale
-
Orijentacijska natjecanja
-Izviđačke transverzale

12. Praktični rad
-
Skica terena
-
Skica pod kutom
-
Kroki
-Skica dijela puta
-Dnevnik puta (Izvješće o prijeđenom putu)
-Profil terena
-Skica hoda po azimutu
-Itinerer puta
-Panoramska skica
-Izohipsna skica


13. Topografski (kartografski) znakovi

-Znakovi za objekte i naselja
-Znakovi za prometnice
-Reljef
-Znakovi za vodene tokove i površine te hidrografske objekte
-Raslinje i vrste tla
-Granice, granični objekti i ograde
-Vrste pisma i veličine slova
 

 

6. Mjerenje na zemljovidu

   
Da bi se znali orijentirati u prirodi veliku ulogu ima snalaženje na karti. U izviđačkoj organizaciji se koriste topografske karte velike preciznosti. Stoga točnim mjerenjem na karti možemo biti točni i u prirodi. Cilj ove teme je naučiti precizno mjeriti na karti.

·        Mjerenje dužina

    Kod mjerenja dužina na karti moramo znati da li želimo mjeriti ravnu ili zakrivljenu liniju. Ravne linije mjerimo najčešće ravnalom ili šestarom, dok zakrivljene linije mjerimo papirnatom trakom ili krivinomjerom (kurvimetrom).

   
Mjerenje ravnih linija ravnalom


    Kada mjerimo ravnu liniju ravnalom metoda je sljedeća. Ravnalom izmjerimo dužinu u milimetrima između željenih točaka na karti. Primjerice, izmjerili smo 65 mm. Zatim se vidi mjerilo karte, koje ćemo za primjer uzeti da je 1:25000. Znači da je 1 mm na karti recipročno 25 m u prirodi. Ako smo izmjerili 65 mm, onda to pomnožimo sa 25 m (65 x 25 = 1625) dobit ćemo da je tražena udaljenost 1625 m.


 
    Mjerenje ravnih linija šestarom

    Kod mjerenja ravnih linija šestarom radi se tako da se krakovi šestara zabodu u točke čiju udaljenost želimo izmjeriti. Tako ćemo dobiti određenu udaljenost između igala šestara koju prenesemo na grafičko mjerilo na karti, te direktno očitamo udaljenost između točaka u metrima.
    Očitanje na grafičkom mjerilu se vrši na sljedeći način. Grafičko mjerilo se sastoji od numerirane linije gdje se od 0 na desno nalazi grublja podjela dužina čije su vrijednosti u kilometrima ili po pola kilometra, a sa lijeve strane od 0 se nalazi sitnija podjela dužina čije su vrijednosti u stotinama metara (na karti 1:25000 podjela je po 25 metara). Desni krak šestara zabodemo na desnu stranu grafičkog mjerila u odgovarajuću punu vrijednost, a lijevi krak u lijevu stranu grafičkog mjerila. Numeričke vrijednosti očitanja desne i lijeve strane grafičkog mjerila se zbroje i dobije se udaljenost između dviju točaka.

    Mjerenje ravnih linija papirnom trakom



    Kod ovog načina mjerenja udaljenosti princip je isti kao i kod mjerenja udaljenosti šestarom. Označimo udaljenost sa zemljovida na papir. Tu udaljenost na papirnoj traci prenesemo na grafičko mjerilo i očitamo udaljenost (kao i kod očitavanja udaljenosti šestarom).






    Mjerenje zakrivljenih linija podjelom puta


    Mjerenje zakrivljenih linija se koristi kada želimo odrediti udaljenost između dviju točaka po nekoj cesti, toku rijeke i slično. Jedan od načina je da se zakrivljena li
nija podijeli na više ravnih linija (od zavoja do zavoja), te se svaka dužina zasebno izmjeri, pa se te vrijednosti zbroje. S obzirom da je to kompliciraniji i   neprecizniji postupak trebalo bi ga izbjegavati.


   
Mjerenje zakrivljenih linija papirnatom trakom

    Lakši način mjerenja zakrivljenih linija je da uzmemo papirnatu traku, može i ravni list papira. Radi se tako da početak ruba trake postavimo u početnu točku na karti u smjeru puta koji želimo izmjeriti. Kod prvog zavoja na koji naiđemo označimo traku, te traku rotiramo po zavoju dok ne poravnamo traku s putem koji dalje mjerimo. Zatim na drugom zavoju označimo opet traku i ponovo traku rotiramo oko zavoja dok se ne poklopi s putem dalje. Radnju ponavljamo, ovisno o broju zavoja, dok ne dođemo do krajnje točke. Kada smo to uradili dobili smo traku sa izmjerenom duljinom čiju vrijednost očitamo na grafičkom mjerilu postupkom kao da je ravna linija.





















    Mjerenje zakrivljenih linija krivinomjerom (kurvimetrom)

    Najlakši način mjerenja zakrivljenih duljina je krivinomjerom (kurvimetrom). Krivinomjer se postavi u nulti položaj. Kotačić pokrećemo po karti linijom koju želimo izmjeriti. Daljinu očitamo na skali krivinomjera koja je za mjerilo karte na kojoj smo mjerili. Treba obratiti pažnju da krivinomjer pokrećemo u pravilnom smjeru.





















·        Mjerenje azimuta na karti

   
Određivanje azimuta na karti kompasom

    Za određivanje azimuta na karti kompasom važno je prvo orijentirati kartu. Na kompasu namjestimo željeni azimut. Olovku stavimo u točku na karti iz koje želimo izmjeriti azimut. Prislonimo kompas uz olovku te je okrećemo u smjeru kazaljke na satu dok se sjeverni dio magnetske igle poklopi sa sjeverom na limbu kompasa. Kada to uradimo, povučemo olovkom pravac uz kompas u smjeru kompasa i dobili smo željeni azimut.






 

 

        

 

 



    Mjerenje azimuta na karti kompasom

    Kod mjerenja azimuta na karti kompasom prvo moramo kartu orijentirati. Lijevi ili desni rub kompasa stavimo uz povučenu liniju (traženi azimut) na karti. Zatim okrećemo limb kompasa dok se sjeverni dio magnetske igle ne poklopi sa oznakom sjevera na limbu, a zatim očitamo vrijednost traženog azimuta na kompasu.


















   
Određivanje azimuta na karti kutomjerom




    Kod određivanja azimuta kutomjerom karta ne mora biti orijentirana. Kroz točku iz koje želimo odrediti azimut povučemo pravac sjevera (liniju paralelnu s lijevim odnosno desnim rubom karte). Postavimo kutomjer u točku na karti tako da nulti položaj skale kutomjera bude na pravcu sjevera. Označimo na karti vrijednost željenog azimuta te povučemo liniju iz točke ka označenoj vrijednosti azimuta, i time smo dobili željeni azimut.







    Mjerenje azimuta na karti kutomjerom

    Kada mjerimo azimut na karti kutomjerom prvo iz točke izvučemo pravce sjevera i traženog azimuta. Stavimo kutomjer u točku iz koje mjerimo azimut, a zatim na skali kutomjera očitamo vrijednost azimuta od pravca sjvera u smjeru kazaljke na satu.

·        Mjerenje visina na karti

    Prvi korak što moramo napraviti je da nađemo neke ispisane visine (kote, trigonometrijske točke i sl.), te pomoću toga vidimo na koju stranu je nagib terena. U brdovitim dijelovima može nam pomoći spoznaja da se u kotlinama nalaze vodeni tokovi (potoci, kanali), a da su putovi na uzvišenim dijelovima, često po vrhovima brda. Saznavši nagib terena, krenemo od poznate visine prateći izohipse do naše točke, te zbrajajući ili oduzimajući vrijednosti izohipsi dolazimo do vrijednosti tražene visine. Ako je tražena visina između dvije izohipse, njenu vrijednost odredimo interpolacijom između dvije izohipse koje omeđuju točku u kojoj tražimo visinu.

    Savjet za obradu teme:
   
Za ovu temu bilo bi zgodno napraviti jednu maketu od stiropora ili nekog sličnog materijala koja bi sadržavala neki reljef (uzvišenje i udubinu) presječen vodoravno na jednake razmake da se vjerno prikaže što su točno izohipse. Ako instruktor ima takvu maketu, onda uzima dio po dio, počevši od najdonjeg, i iscrtava konture terena na ploči (panou) tako da dobije taj prikaz reljefa u izohipsama. To se sve radi uz objašnjavanje što postiže tim iscrtavanjem. Ako nema maketu, onda instruktor na ploči skicira neki reljef, iscrta ga vodoravnim linijama i prenese niže na tlocrt, te iscrta reljef pomoću izohipsi. Nakon toga toga prelazi na objašnjavanje vrsta izohipsi (osnovne i pomoćne, pa zatim glavne), te njihove vrijednosti za pojedine karte. To može ispisati i na ploči u obliku manje tablice (prikazano u prethodnoj temi o prikazu visina na zemljovidu). Instruktor treba na prije skiciranom reljefu označiti vrijednosti (primjerice ispisati vrijednost kote i na neku glavnu izohipsu ispisati njenu vrijednost), te označiti nekoliko točaka da objasni kako se čita visina pomoću izohipsi. Prva točka neka bude na izohipsi, a instruktor objašnjava kolika joj je visina. Zatim označi još nekoliko točaka na izohipsama za koje će mu visinu reći ostali. Nakon toga na nekoj točki između izohipsi objasni kako se interpolacijom odredi visina između dvije izohipse. Opet uzima nekoliko primjer (točke između izohipsi) za koje mu visinu govore ostali. Sljedeći korak je da instruktor objasni kako se to na karti čita. Objašnjava prvo da treba gledati na reljef terena i na to što nam pomaže u tome. Tako treba naglasiti da su kote i trigonometri točno izmjerene visine, da su potoci i rijeke u nižim dijelovima (između dva uzvišenja), da putovi nerijetko idu po uzvišenim dijelovima brda, da se vrtače označavaju sa crticom (minusom), da je na izohipsama naznačen nagib terena s crticom okomitom na izohipsu, da na glavnim izohipsama imamo ispisane visine, da su trigonometri često vrhovi brda i slično. Nakon toga instruktor bi trebao okupiti sve oko jedne karte (tako da svi vide što radi) i objasniti kako to konkretno izgleda na karti, te im pokazati nekoliko lakših načina čitanja visina (prvo na izohipsama, pa između izohipsi, a na kraju i neki kompliciraniji primjer). Zatim svakom zadaje ne njegovom zemljovidu nekoliko nasumice izabranih lakših točaka na izohipsama. Otprilike kada dođe do zadnjih sa zadavanjem zadataka, oni kojima je prvima zadao zadatak već bi ga trebali riješiti, pa njima zadaje neke teže točke.

·        Ucrtavanje točaka na karti

   
Određivanje točke na karti opisivanjem

   
Jedan od načina određivanja točke na karti je opisivanje. Tu moramo pripaziti da opisivanje bude nedvosmisleno i razumljivo. Primjerice, u nekom se mjestu nalazi se crkva, a od crkve u smjeru juga ide makadam na kojem se na oko 500 m nalazi drveni most koji je tražena točka. Kod ovog opisa bi trebali pripaziti da mjesto nema dvije ili više crkava, da je samo jedan makadam u pravcu juga i slično.

    Ucrtavanje točaka na karti pravokutnim koordinatama

    Drugi, puno točniji i pouzdaniji način, je upotreba kvadratne (pravokutne ili kilometarske) koordinatne mreže. Kvadratna koordinatna mreža je napravljena tako da se zemljina dužina podijeli u zone (svakih 3° je jedna zona), a u tim zonama je napravljena pravokutna koordinatna mreža. Kvadratna ili kilometarska koordinatna mreža se zove zato što se sastoji od kvadrata čije stranice predstavljaju razmak od 1 km (1:25000), 2 km (1:50000) ili 4 km (1:100000), zavisno o mjerilu karte. Okomita os x je ordinata i predstavlja kilometarsku
udaljenost od ekvatora. Vodoravna os y je apcisa i ona predstavlja udaljenost od središnjeg meridijana te meridijanske zone. Kvadratni koordinatni sustav ima oznake osi obratno od matematičkog koordinatnog sustava, ali je princip određivanja koordinata sličan. Na početku i na kraju svakog lista zemljovida su ispisane četveroznamenkaste početne i završne vrijednosti x i y, a između njih su ispisane dvoznamenkaste vrijednosti x i y. Prve dvije znamenke nisu ispisane jer se na jednom zemljovidu druge dvije vrijednosti koordinata ne ponavljaju (osim karata s mjerilom 1:200000, ali se kod njih lako odrede prve dvije znamenke). Primjerice, želimo odrediti koordinate x=6078 250 i y=6530 800 na karti 1:25000. Na osi x potražimo vrijednost x=6078, a na osi y vrijednost y=6530. Pratimo gdje se te dvije vrijednosti sijeku. Sad smo dobili točku između 4 kvadrata. S obzirom da x raste prema gore, a y prema desno, naš kvadrant je od središta gornji desni. Za daljnje točnije određivanje x i y vrijednosti u tom kvadratu koristimo koordinatomjer.
    Koordinatomjer je dodatak na karti koji izrežemo, a on ima vrijednost jednog kvadrata. Na karti 1:25000 on je 1000 m interpoliran po 25 m (vrijednosti po 200 m su ispisane na koordinatomjeru). Nas sad dalje zanima točka koja je od našeg sjecišta na karti gore za 250 m i desno za 800 m. Koordinatomjer prislonimo uz donji rub našeg kvadrata (x=6078 i y=6530) obratno od slova L, te ga pomičemo udesno za 800 m. Prema gore očitamo vrijednost od 250 m i označimo točku na karti. Dobivena točka ima koordinate x=6078,250 i y=6530,800, što znači da je od ekvatora udaljena 6078 km i 250 m, a od središnjeg je meridijana 6. zone istočno 30 km i 800 m.


    Određivanje točaka na karti pomoću azimuta i udaljenosti

    Treći način određivanja točaka je pomoću azimuta i udaljenosti. Primjerice, imamo zadanu točku koja je od trigonometra udaljena 2 km pod kutom od 120°. U trigonometru iscrtamo azimut od 120° (vidi određivanje azimuta na karti). Na taj azimut nanesemo vrijednost 2 km (na karti 1:25000 to je 8 cm). Dobili smo točku koju smo odredili pomoću azimuta i udaljenosti i iz koje zatim očitamo njene koordinate.

    Ima još nekoliko načina za određivanje točaka na karti kao što su sjecištem dvaju azimuta, sjecištem dviju udaljenosti, kombinacijama sa opisivanjem i slično, ali to su već načini za rad s kartom kada se savladaju osnove.

·        Ostala mjerenja

    -
Mjerenje mjesnog kuta

    Mjesni kut je kut između vodoravne ravnine s našim okom i pravca koji prolazi kroz točku koju opažamo. On nam služi da vidimo koje su točke na terenu vidljive, a koje nisu. Određuje se tako da na karti izmjerimo relativnu visinu između dvije točke (razliku visina), te njihovu međusobnu udaljenost. Podijelivši razliku visine (u metrima) sa udaljenošću (u kilometrima) dobit ćemo mjesni kut (u tisućitima). Formula izgleda ovako:
                                N (m)
            a (0-01) = ▬▬▬
                               D (km)


    -
Mjerenje nagiba terena na zemljovidu

    Nagib terena je kut između vodoravnog pravca i pravca koji ide padinom.
    Najlakši način mjerenja nagiba na karti je direktno očitavanje na nagibnom mjerilu. Postupak je sljedeći. U šestar uzmemo razmak između dvije izohipse na padini koju želimo izmjeriti.

    Zatim na nagibnom mjerilu pomičemo šestar jednim krakom po vodoravnoj liniji, a drugim krakom po vrijednosti izohipse koju smo mjerili.







    Kada se ta širina šestara poklopi, na donjoj skali očitamo nagib terena u stupnjevima. Ako je teren jako strm, možemo uzeti razmak do 5 osnovnih izohipsi, ali onda pripazimo da na nagibnom mjerilu uzimamo vrijednost tih izohipsi.








    - Tablica točno određenih visinskih točaka

    U katastarskim zavodima i kartografskim zavodima postoje popisi točno određenih visinskih točaka (kote i trigonometri). Te točke su numerirane na zemljovidima i upisane u tablice. Na slikama iznad prikazan je dio jednog takvog zemljovida i popisa u tablici (točke broj 103 i 104). Na zemljovidu vidimo da su te točke okružene. U tablici su navedeni svi podaci o toj točki (pravokutne i zemjopisne koordinate, visina i oznaka točke te pripomena). Vidi se da su točke vrlo precizno izmjerene. U pripomeni, kod nekih točaka, je pojašnjenje na kojem dijelu je točka mjerenja ( npr. podnožje križa na tornju crkve).















7. Kretanje s kompasom i zemljovidom