Krešimir Pleše - Topografija
 

kontakt: kresimir.plese2@vu.t-com.hr ili kplese@vip.hr

 

Početna stranica (Home)

Topografija:

1. Orijentacija:
-Pojam orijentacije

-Zemljopisna orijentacija pomoću nebeskih tijela i znakova na terenu

2. Teren:
-Pojam terena
-Karakteristike terena
-Vrste terena

3. Mjerenje i procjenjivanje
-
Jednostavni načini mjerenja i određivanja udaljenosti na zemljištu
-
Mjerenje ostalih veličina

4. Kompas
-
Pravci
-Azimut
-
Vrste kompasa
-Mjerenje i određivanje azimuta na terenu

5. Pomoćna sredstva topografske orijentacije
-
Vodiči
-
Zemljovidi
-Mjerilo
-Projekcije
-Koordinatne mreže
-Kartografski prikaz terena
-Elementi okvira zemljovida
-Podjela zemljovida na listove

6. Mjerenje na zemljovidu
-
Mjerenje dužina

-
Mjerenje azimuta na zemljovidu
-Mjerenje visina na zemljovidu
-
Ucrtavanje točaka na zemljovidu

7. Kretanje s kompasom i zemljovidom
-Orijentacija zemljovida
-
Određivanje stojne točke
-Kretanje po terenu

8. Otežani uvjeti
-
Kraški teren
-Uvjeti smanjene vidljivosti i noćna orijentacija
-Orijentacija po snijegu

9. Pravila kretanja po terenu
-
Kretanje pojedinca i grupe
-Noćenje na kretanju

10. Gubljenje na terenu
-
Opasnosti
-Predostrožnost
-Gubljenje
-Odlučivanje
-Poziv u pomoć
-Za kraj

11. Natjecanja i transverzale
-
Orijentacijska natjecanja
-Izviđačke transverzale

12. Praktični rad
-
Skica terena
-
Skica pod kutom
-
Kroki
-Skica dijela puta
-Dnevnik puta (Izvješće o prijeđenom putu)
-Profil terena
-Skica hoda po azimutu
-Itinerer puta
-Panoramska skica
-Izohipsna skica


13. Topografski (kartografski) znakovi

-Znakovi za objekte i naselja
-Znakovi za prometnice
-Reljef
-Znakovi za vodene tokove i površine te hidrografske objekte
-Raslinje i vrste tla
-Granice, granični objekti i ograde
-Vrste pisma i veličine slova
 

 

7. Kretanje s kompasom i zemljovidom

    Za kretanje po nepoznatom terenu od velike nam je važnosti dobra orijentacija. Tu nam je od velike pomoći kvalitetan zemljovid i njegovo pravilno korištenje. U prirodi ćemo se najtočnije orijentirati kompasom, a da bi znali što se gdje nalazi kombiniramo to sa zemljovidom. Za kretanje po nekom putu treba pratiti zemljovid, kompas i pravac kretanja. Važno je i iskustvo u tome svemu, a poželjno je da više kontrolira kretanje.

·        Orijentacija zemljovida

    Orijentirati zemljovid znači postaviti ga u takav položaj da sjeverna strana njenog zemljopisnog okvira bude okrenuta prema zemljopisnom sjeveru. Pravilnim orijentiranjem zemljovida postiže se:
   -da se svi pravci sa stojne točke na okolne prirodne i umjetne objekte na zemljištu poklapaju sa odgovarajućim pravcima na zemljovidu
    -da su svi ostali pravci na zemljovidu paralelni sa pravcima na zemljištu
   -da je uzajamni raspored svih znakova na zemljovidu sličan rasporedu odgovarajućih elemenata zemljišta koje prikazuju
  -da se zemljovid može koristiti u daljnjem radu kao izvor informacija, odnosno sredstvo za orijentaciju ili kao podloga za registriranje novih podataka u odgovarajućem zemljištu i situaciji na njemu

    Orijentacija zemljovida po prirodnim znakovima

    To je približna orijentacija zemljovida. Odredimo pravac sjever-jug po nekim prirodnim znakovima kao što su zvijezda Sjevernjača i Sunce, a zatim zemljovid usmjerimo prema sjeveru.



   
Orijentacija zemljovida pomoću kompasa

    Kod ove metode greška je u magnetskoj deklinaciji, ali je ona zanemariva, pa je ova metoda najtočnija. Vanjski rub zemljovida poklapa se sa meridijanom. Uz lijevi ili desni rub rub postavimo kompas. Zatim okrećemo zemljovid zajedno sa kompasom dok ga ne orijentiramo.







   
Orijentacija prema raznim linijama na zemljovidu


    Ovo je način orijentacije zemljovida kada nemamo kompas. Prvo odredimo linije na zemljovidu koje su i na zemljištu, a zatim ih uskladimo. To je najlakše uraditi tako da stanemo na neku od linija (cestu i sl.) gdje se siječe s drugom linijom (druga cesta, potok, šumski put i sl.).



   
Orijentacija prema pravcima objekata na zemljovidu


    Ovo je najprecizniji način orijentacije zemljovida bez kompasa. Kad znamo svoju stojnu točku nađemo neke markantne točke u prirodi (crkva, raskrižje, most i sl.). Zatim gledamo da se smjerovi tih objekata poklope na zemljovidu.
    Kod ove metode možemo uzeti i neko ravnalo, te ga prislonimo uz zemljovid od svoje stojne točke do objekata koji ciljamo. U tom slučaju nam ravnalo služi kao ciljnik kojim poravnavamo smjer od stojne točke preko objekta na zemljovidu ka objektu u prirodi.



·        Određivanje stojne točke

    Određivanje stojne točke je radnja koja prethodi svakom korišćenju zemljovida na terenu. Orijentiranje zemljovida i određivanje stojne točke na zemljovidu su dvije uzajamno povezane radnje. Nekad je moguće prvo naći stojnu točku, a nekad se mora prvo orijentirati zemljovid. Ponekad je stojnu točku lako pronaći ako je to pored nekog markantnog objekta kao što je crkva, most, raskrižje i sl. Kada je nemoguće jednostavno odrediti stojnu točku, radimo to procjenom odoka ili metodom presjecanja azimuta.

   
Određivanje stojne točke procjenom odoka

    Kod ovog načina prvo moramo orijentirati zemljovid. Zatim pronađemo objekte u prirodi koji su ucrtani u zemljovidu. Nakon toga ocijenimo koliko smo udaljeni od tih objekata i te vrijednosti prenesemo na zemljovid. Tako smo dobili približnu stojnu točku. Kod ove metode nema nekih pravila jer sve ovisi o terenu i iskustvu osobe koja traži stojnu točku. Iskusnije osobe mogu vrlo precizno odrediti stojnu točku.

    Određivanje stojne točke metodom presjecanja pravaca (obnutih azimuta)

    Kod ove metode radi se sa orijentiranim
zemljovidom. Prvo nađemo neke markantne objekte na zemljištu koji su ucrtani na zemljovidu. Odaberemo barem dva, ali je poželjno tri objekta. Nastojimo da su nam objekti što više razmaknuti. Za objekte obično uzimamo najvidljivije točke kao što su vrhovi brda, crkve, usamljena stabla i sl. Zatim sa svojeg stajališta mjerimo azimute na te objekte. Od tih azimuta izračunamo obrnute azimute te ih ucrtamo na zemljovidu. Sjecište tih obrnutih azimuta je naša stojna točka na zemljovidu. Ako smo uzeli tri točke sjecište će biti u obliku trokuta. Sredina tog trokuta (težište) se uzima za stojnu točku.
    Ovaj način možemo raditi i sa prozirnim papirom. Prvo izmjerimo azimute na željene objekte. Uzmemo prozirni papir i na njemu iz jedne točke iscrtamo izmjerene azimute. Tako iscrtani prozirni papir prislonimo na zemljovid tako da se svaki izmjereni azimut na neki objekt u prirodi (koji je iscrtan na prozirnom papiru) poklopi sa objektom na zemljovidu. Mjesto na kojem se nalazi sjecište na papiru prenesemo na zemljovid i dobili smo svoju stojnu točku.

·        Kretanje po terenu

    Kretanje pomoću azimuta

    Kod ovog načina kretanja prvo na zemljovidu odredimo azimut kojim ćemo se kretati. Zatim u prirodi izmjerimo taj azimut i uočimo u prirodi neki markantan objekt u tom smjeru. Kada stignemo do tog objekta ponovimo postupak. Tako možemo raditi dok ne dođemo do prepreke. Prepreku možemo zaobići na više načina. Jedan od njih je da se zakrenemo za 90° u jednom smjeru, pređemo određen broj koraka, nastavimo kretanje po azimutu dok ne zaobiđemo prepreku, zakrenemo se za 90° u drugom smjeru, vratimo se za isti broj koraka i nastavimo po azimutu.


    To isto možemo raditi i s nekim drugim kutom.
    Prepreku možemo zaobići i tako da zapamtimo neki objekt iza prepreke. Primjerice, dođemo do nekog jezera. U smjeru azimuta kojim se krećemo na drugoj strani jezera vidimo neko usamljeno stablo. Obiđemo jezero do tog stabla i dalje nastavimo kretanje po azimutu.
    Ako na drugoj strani nema vidljivog objekta, nastojimo na svojoj strani naći neki markantan objekt. Zaobiđemo prepreku i sa druge strane nastojimo obrnutim azimutom naciljati taj zapamćeni objekt. Kada to uspijemo znači da smo zaobišli prepreku točno u smjeru kretanja po azimutu, pa daljnje kretanje nastavimo po azimutu.

    Odabiranje najpogodnijeg puta

    Kod odabiranja najpogodnijeg puta veliku ulogu će imati iskustvo u procjeni terena i čitanja zemljovida. Da li ćemo odabrati put koji je najkraći, najljepši ili najlakši za orijentaciju ovisi o konkretnim slučajevima. Najkraćim putem ćemo moći ići ako je teren prohodan i nema nikakvih prepreka. Takvim putem nećemo ići ako je močvarno tlo, ako je uzbrdica prekrivena neprohodnom šumom, ako vidimo da nam je prepreka neka veća rijeka koju nemamo čime prijeći i slično. Na natjecanjima ćemo gledati da idemo najkraćim putem, ali nam to često neće biti moguće.
    Najlakši put ima svoje zamke. Njime ćemo se najmanje umoriti. U pravilu nam je najlakši put kretanje cestom, šumskim i poljskim putevima i slično. U nekim slučajevima nam je on i najbrži jer ne gubimo vrijeme na probijanje kroz šikaru ili penjanje uz strmo brdo. Kod najlakšeg puta problem može biti urbanizacija, odnosno zastarjeli zemljovidi. U praksi često ćemo imati zemljovide stare i po nekoliko desetaka godina. Za to vrijeme je izgrađeno puno cesta i naselja, pa se može desiti da krenemo krivim putem. U naseljenim mjestima takve promjene su veće i češće nego u ruralnim dijelovima.
    Put koji je najlakši za orijentaciju odabiremo ako su u prirodi objekti koji nam služe za orijentaciju dobro vidljivi. Objekti nam ne moraju biti uvijek neka brda ili tornjevi crkava. Objekti po kojima se možemo orijentirati može biti tok neke rijeke, rub šume i slično. I kod ovog načina kretanja moramo paziti na ažuriranje zemljovida jer se zna dogoditi da tih objekata na zemljištu više nema (recimo da je most srušen, šuma posječena, crkva srušena i sl.).
    U pravilu nam je pri kretanju najbolje koristiti dva ili sva tri načina kretanja po terenu, ali moramo stalno pratiti zemljovid. Primjerice, idemo uz rijeku do mosta prateći orijentire (rijeka i most), zatim preko livade najkraćim putem do ulaza u naselje, a po naselju cestom (najlakšim putem) do odredišta. Ponekad ćemo htjeti mijenjati način kretanja zbog jednoličnosti kretanja (monotonije), zbog gustoće prometa, zbog zasijanosti polja, zbog strmog uspona, velikih vodenih tokova i slično. To ćemo odlučiti u konkretnoj situaciji.


8. Otežani uvjeti