Krešimir Pleše - Topografija
 

kontakt: kresimir.plese2@vu.t-com.hr ili kplese@vip.hr

 

Početna stranica (Home)

Topografija:

1. Orijentacija:
-Pojam orijentacije

-Zemljopisna orijentacija pomoću nebeskih tijela i znakova na terenu

2. Teren:
-Pojam terena
-Karakteristike terena
-Vrste terena

3. Mjerenje i procjenjivanje
-
Jednostavni načini mjerenja i određivanja udaljenosti na zemljištu
-
Mjerenje ostalih veličina

4. Kompas
-
Pravci
-Azimut
-
Vrste kompasa
-Mjerenje i određivanje azimuta na terenu

5. Pomoćna sredstva topografske orijentacije
-
Vodiči
-
Zemljovidi
-Mjerilo
-Projekcije
-Koordinatne mreže
-Kartografski prikaz terena
-Elementi okvira zemljovida
-Podjela zemljovida na listove

6. Mjerenje na zemljovidu
-
Mjerenje dužina

-
Mjerenje azimuta na zemljovidu
-Mjerenje visina na zemljovidu
-
Ucrtavanje točaka na zemljovidu

7. Kretanje s kompasom i zemljovidom
-Orijentacija zemljovida
-
Određivanje stojne točke
-Kretanje po terenu

8. Otežani uvjeti
-
Kraški teren
-Uvjeti smanjene vidljivosti i noćna orijentacija
-Orijentacija po snijegu

9. Pravila kretanja po terenu
-
Kretanje pojedinca i grupe
-Noćenje na kretanju

10. Gubljenje na terenu
-
Opasnosti
-Predostrožnost
-Gubljenje
-Odlučivanje
-Poziv u pomoć
-Za kraj

11. Natjecanja i transverzale
-
Orijentacijska natjecanja
-Izviđačke transverzale

12. Praktični rad
-
Skica terena
-
Skica pod kutom
-
Kroki
-Skica dijela puta
-Dnevnik puta (Izvješće o prijeđenom putu)
-Profil terena
-Skica hoda po azimutu
-Itinerer puta
-Panoramska skica
-Izohipsna skica


13. Topografski (kartografski) znakovi

-Znakovi za objekte i naselja
-Znakovi za prometnice
-Reljef
-Znakovi za vodene tokove i površine te hidrografske objekte
-Raslinje i vrste tla
-Granice, granični objekti i ograde
-Vrste pisma i veličine slova
 


4. Kompas

·        Pravci

    Osnovni pravci su zemljopisni (geografski), magnetski i projekcijski sjever. Zemljopisni sjever je smjer do zemljopisnog sjevernog pola i on se poklapa sa meridijanima. Zemljopisni polovi su točke kroz koje prolazi zemljina os rotacije. Zemljopisni polovi su stalne točke na zemlji. Magnetski pol je točka u kojoj se nalazi okomita projekcija magnetskog polja. Pravac prema magnetskom polju naziva se magnetski sjever. To je ujedno i sjever koji pokazuje magnetska igla na kompasu. Magnetski polovi se pomiču. Kut između zemljopisnog i magnetskog sjevera naziva se magnetska deklinacija (α) i ona se posebno izračunava. Postoji još i projekcijski sjever. To je sjever koji određuju okomite crte na pravokutnoj koordinatnoj mreži. Kut između projekcijskog i zemljopisnog sjevera naziva se meridijanska konvergencija (β). Magnetska deklinacija je u principu zanemariva. Ako želimo točno odrediti zemljopisni sjever, onda je moramo uzeti u obzir. Vrijednost magnetske deklinacije je upisana na dnu zemljovida.

    -
Izračunavanje magnetske deklinacije (α, d)

    Magnetska deklinacija (a, d) je odstupanje pravca magnetskog sjevera i zemljopisnog sjevera. Zemljopisni sjever je nepomična točka, a pravac od naše točke do zemljopisnog sjevera i ona se poklapa sa smjerom meridijana. Magnetski sjever je onaj koji nam pokazuje magnetska igla. Magnetski sjever stalno putuje pa se zato izračunava tako da se pribrajaju i godine od zadnjeg upisivanja na zemljovidu. Na zemljovidu je napisan podatak za magnetsku deklinaciju. Za primjer ćemo uzeti magnetsku deklinaciju za jedan zemljovid na kojem ona iznosi za 1982. godinu a=+1°18’ uz godišnju promjenu +0°03’. Da bismo izračunali kolika je magnetska deklinacija za 2003. godinu moramo prvo zbrojiti godišnje promjene od 1982. godine. Razlika godina je 21, što množimo sa godišnjom promjenom od +0°03’ i dobijemo vrijednost od +63’ odnosno +1°03’. Kad tu vrijednost zbrojimo sa vrijednošću magnetske deklinacije za 1982. godinu dobit ćemo da je magnetska deklinacija za 2003. godinu a=+2°21’. To je vrijednost koju bi dodali kada bi željeli točno ucrtati neki azimut na zemljovidu odnosno kada bismo htjeli točno orijentirati zemljovid. Primjerice, orijentiramo zemljovid kompasom, a kad smo to uradili zakrenemo zemljovid još u plus smjeru (u desno) za 2°03’. Drugi primjer je da na zemljovidu izmjerimo neki azimut i želimo ga odrediti u prirodi, onda oduzmemo od tog azimuta 2°03’ i tako dobivenu vrijednost odredimo kompasom.

    -
Meridijanska konvergencija (β, g )

    Projekcijski sjever je sjever što ga čine okomite linije pravokutne koordinatne mreže i on je nepomičan. Meridijanska konvergencija (b, g) ili zbližavanje meridijana je kut između zemljopisnog sjevera i projekcijskog sjevera. On je dan za svaki zemljovid posebno. Razlika je da li je točka bliže ekvatoru ili središnjem meridijanu te meridijanske zone, ili je udaljenija. Na zemljovidu koji smo uzeli za primjer meridijanska konvergencija je b=+0°48’. To znači da na projekcijski sjever moramo dodati 48’ da bismo dobili zemljopisni sjever te da se točka nalazi desno od središnjeg meridijana te meridijanske zone.

·        Azimut

   
Azimut je vodoravni kut između pravca sjevera i odabranog pravca, a mjeri se u smjeru kazaljke na satu. Kut koji je suprotan azimutu naziva se obrnuti azimut ili kontraazimut. On je za pola kruga veći odnosno manji od azimuta. Ako je primjerice azimut 45°, obrnuti azimut je za 180° veći i iznosi 225°.  Ako je azimut veći od 180°, onda se njegova vrijednost umanji za 180° da bi se dobila vrijednost obrnutog azimuta. Osim stupnjeva azimut se mjeri još u tisućitima. Puni krug u tisućitima iznosi 64-00 po zapadnoj podjeli (tako se i u Hrvatskoj mjeri), odnosno 60-00 u istočnoj podjeli (zemlje bivšeg Varšavskog pakta). Podjela može biti još i u 400 grada ili u 2π radijana (6,283 radijana), ali se ne koriste u orijentaciji zbog nepraktičnosti.


    - Pretvaranje stupnjeva u tisućite i obrnuto

    Kod tisućitih se podrazumijeva (ako nije drugačije naglašeno) zapadna podjela tisućitih, gdje jedan krug ima 64-00. Znamo da jedan krug ima 360°i onda nam nije teško izračunati koeficijente za preračunavanje stupnjeva u tisućite i obratno. Ako podijelimo 6400 sa 360 dobit ćemo 17,7778, što je približno 17,8. To znači da 1° ima 17,8 tisućitih. Ako pak podijelimo 360 sa 6400 dobit ćemo 0,0562 odnosno približno se uzima 0,056. To nam znači da 0-01 ima 0,056°. Ako želimo znati koliko stupnjeva ima 2-50, onda pomnožimo 250 sa 0,056 i dobit ćemo 14°. U obratnom slučaju, ako želimo znati koliko tisućitih je na primjer 57° onda 57 pomnožimo sa 17,8 i dobit ćemo 1014,6 što je približno 10-15.

    - Preračunavanje tisućitih

    Kod ove metode postupak je istovjetan kao i kod pretvaranja stupnjeva u tisućite. Ako želimo pretvoriti tisućite u podjeli 64-00 u tisućite u podjeli 60-00, onda podijelimo 6000 sa 6400 i dobit ćemo 0,9375. To znači da jedan tisućiti u podjeli 64-00 ima 0,9375 tisućitih u podjeli 60-00. Odnosno ako želimo preračunati koliko iznosi 22-50 (podjela 64-00) pomnožit ćemo sa 0,9375 i dobit ćemo vrijednost 21-09 tisućitih (u podjeli 60-00). Za obratan postupak koeficijent je 1,0667.

    - Izrada kružne mrežice

    Kružna mrežica je naziv za pomagalo kao što je prikazano na slici. Ona je izrađena na prozirnom papiru, foto-foliji i slično. Služi nam za rad na zemljovidu. Mrežica kakva je prikazana na slici sadrži podjele kruga u stupnjevima i tisućitima (istočna i zapadna podjela), koordinatomjere (za zemljovide mjerila 1:25000, 1:50000 i 1:100000) te osnovne formule za preračunavanje i izračunavanje nekih vrijednosti. Kod kružne mrežnice posebno moramo paziti da je otisnuta (isprintana i slično) u pravom mjerilu da bi koordinatomjeri mogli biti u funkciji.
    Da bismo izradili kružnu mrežicu moramo poznavati informatiku ili nekoga tko je poznaje. U računalnom programu izradimo kružnu mrežicu kao što je prikazano na slici. To znači da krugovi moraju biti u pravilnoj podjeli (u stupnjevima i tisućitima), a koordinatomjeri točni (4 cm svaka strana) i s točnom podjelom. Takvu mrežicu zatim možemo isprintati na obični bijeli papir te fotokopirati na foto-foliju. Foto-foliju zatim izrežemo u krug po vanjskom obodu kruga te je kružna mrežica spremna za rad na zemljovidu. U praksi se pokazalo da, ako se pripazi na kopiju, može se dugo s njom raditi bez oštećenja.

·        Vrste kompasa

    -
Kompas M-53

    Kompas M-53 napravljen je od nemagnetnog metala. Dijelovi kompasa su tijelo (postolje), poklopac s vizirom i limb s magnetskom iglom. Na tijelu je iscrtana milimetarska podjela za mjerenje na zemljovidu i za mjerenje udaljenosti. Poklopac sadrži vizir, ogledalo i podjelu u tisućitima za mjerenje okomitih kutova, odnosno određivanje udaljenosti. Na limbu se nalazi podjela za mjerenje azimuta u stupnjevima i tisućitima, te su označene glavne strane svijeta (s tim da je sjever označen trokutom). Magnetska igla je na sjevernoj strani označena fluorescentno. Limb je pokretni dio, a na njegovom dnu je crta koja služi za poravnavanjem s magnetskom iglom. Podjela u stupnjevima je s točnošću 2°, a u tisućitima s točnošću 50 tisućitih (0-50). Na poklopcu se nalazi podjela u tisućitima do 150 tisućitih (1-50) s točnošću od 10 tisućitih (0-10). Za mjerenje okomitih kutova u tisućitim na uzici zavežemo čvor na 25 cm, a za mjerenje okomitih kutova milimetarskom podjelom čvor zavežemo na 50 cm.

    -
Japanski kompas

    Za razliku od M-53 kod japanskog kompasa se limb ne okreće. Magnetska igla se nalazi na pločici koja se okreće i na kojoj se nalazi podjela u stupnjevima i tisućitima tako da izmjerenu vrijednost odmah očitavamo. Unutar limba se nalazi tekućina tako da ima manje trešnje. Po preciznosti je nešto slabiji japanski kompas od M-53. Napravljen je od nemagnetskog metala ili od plastike. Kada se rastvori sa strane dobijemo ravnalo sa upisanim vrijednostima udaljenosti do 3000 m za zemljovid 1:25000.
















   
- Kompas F-73


    Kompas F-73 sličan je kompasu M-53. Napravljen je od plastike. Magnetska igla je mirnija nego kod M-53, ali je veće širine. Na limbu je iscrtana podjela u stupnjevima s točnošću od 5°. Dno limba je prozirno za lakši rad na zemljovidu. Zbog grube podjele u stupnjevima i deblje magnetske igle kompas F-73 je prilično neprecizan. Na tijelu kompasa se nalazi još i milimetarska podjela. Prednost ovog kompasa je što su svi važniji dijelovi označeni flourescentno, pa je lakši rad po mraku.



    -
Kompas Šport 4 (i slični modeli)



 

    Kompas Šport 4 ima pravokutnu pločicu i pomični limb. Na pločici se nalazi milimetarska podjela i povećalo pa je praktičan za rad na zemljovidu. Povećalo povećava 3,5 puta. Limb ima podjelu u stupnjevima s točnošću od 2°. Kompas nema neku preciznost, ali je pogodan za orijentacijske sportove.






















    - Švicarski kompas "Recta"

    Kompas "Recta" ima učvršćen limb, tako da vrijednosti azimuta očitavamo s ogledala direktno. Kompas je praktičan za brzo očitavanje, ali je magnetna igla široka i podjela stupnjeva relativno mala, pa je u preciznosti sličan kompasu Šport 4. Kod ovog kompasa se moramo još naviknuti na očitavanje vrijednosti azimuta s donjeg ogledala, jer nam je vezica između oka i ogledala.
















    - Finski kompas Suunto

    Ovaj kompas je vrlo precizan i s njim se brzo mjere vrijednosti azimuta. S obzirom da je s gornje strane vidljiv krug sa podjelom u stupnjevima, kompas je praktičan za orijentacijska trčanja i slično gdje nam je bitna brza točnost smjera kretanja. Glavna prednost ovog kompasa je njegova točnost. Za točno mjerenje kompasom Suunto gledamo kroz mali otvor sa strane (slika desno). Kroz taj otvor vidimo podjelu u stupnjevima s točnošću od pola stupnja (30'). Mjeri se tako da jednim okom gledamo kroz mali otvor, a drugim u pravcu koji mjerimo. S oba otvorena oka preklope nam se dvije slike. Rezultat preklopljenih slika je objekt koji mjerimo sa končanicom preko njega i skalom u stupnjevima. Znači, istovremeno ciljamo smjer mjerenog azimuta i očitavamo njegovu točnu vrijednost. Još jedna od njegovih prednosti je ta što nema vanjskih pomičnih dijelova, pa je otporan na oštećenje.


·        Mjerenje i određivanje azimuta na terenu

    - Mjerenje azimuta na terenu

    Ako želimo izmjeriti azimut nekog objekta postupak je sljedeći. Otvoreni kompas držimo u visini očiju na udaljenosti 30-40 cm. Naciljamo preko vizira objekt s kojeg želimo izmjeriti azimut. Palcem okrećemo limb dok se ne poklopi sjeverna strana magnetske igle s trokutićem na limbu. Nakon toga na tijelu kompasa očitamo vrijednost azimuta u stupnjevima ili tisućitima. Treba obratiti pažnju da kompas bude u vodoravnom položaju, odnosno da ga u ruci ne zakrenemo, te da nema dalekovoda, metala i sl.).


    -
Određivanje azimuta na terenu

    Kod određivanja azimuta postupak je obrnut od mjerenja azimuta. Prvo na kompasu namjestimo željeni azimut (onaj koji trebamo odrediti na terenu) u stupnjevima ili tisućitima. Zatim kompas podignemo u visini očiju na udaljenosti 30-40 cm. Tako se okrećemo u krug dok se sjeverna strana magnetske igle ne poklopi sa trokutićem na limbu. Zatim preko vizira uočimo neki objekt na terenu i to nam je smjer željenog azimuta na terenu.



5. Pomoćna sredstva topografske orijentacije